Hrvatska obrtnička komora prije dva tjedna zaprimila je iz komorskog sustava informaciju o traženjima nekih inspekcija na terenu od obrtnika da radnici u trgovini i ugostiteljstvu nose pločice (bedževe) sa svojim imenom i prezimenom, uz upozorenje da je nepoštivanje te obveze kažnjivo. Proslijeđena nam je informacija o tome da je netko od obrtnika imao takav nadzor i platio kaznu od 7.000,00 kuna. Slijedom takve informacije zamoljeni smo da provjerimo da li je takva obveza propisana.
Istoga dana vratili smo e-mailom informaciju:
„Slijedom današnjeg telefonskog upita o tome da inspektori u nadzoru u trgovinama i ugostiteljskim objektima traže od radnika da nose bedž sa svojim imenom, obavještavamo Vas da pretragom dostupnih propisa o zaštiti potrošača, trgovini i ugostiteljstvu nismo pronašli takvu odredbu. Stoga smo uputili upit Ministarstvu gospodarstva, te ćemo Vas po prispjeću odgovora o dobivenom očitovanju obavijestiti.
Vezano uz istu problematiku pronašli smo da Pravilnik o posebnoj radnoj odjeći i obući osoba koje na svojim radnim mjestima u proizvodnji ili prometu dolaze u neposredan dodir s namirnicama, sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela (NN 046/1994), koji je još uvijek na snazi propisuje:
Članak 4.
Pravne i fizičke osobe koje proizvode ili stavljaju u promet namirnice i sredstva za održavanje osobne higijenedužne su osigurati dostatan broj kompleta radne odjeće i obuće za sve uposlene osobe. Za svaku uposlenu osobukoja sudjeluje u proizvodnji i prometu namirnica ili sredstava iz stavka 1. ovog članka potrebno je osigurati najmanje 3 kompleta radne odjeće i obuće izrađene po mjeri osobe koja će je nositi i to prilagođene godišnjem dobu.
Na takvoj odjeći za očekivati je da ime bude označeno, kako bi se poštivala odredba svaka osoba ima svoju odjeću i po svojoj mjeri, ali to ne bi bio bedž. Radi se dakle o propisu iz područja sanitarne zaštite.“
Uslijedila je iz sustava nova informacija o potrebi obavijesti svim obrtnicima koji se bave uslužnim djelatnostima (ugostitelji, trgovci, frizeri,cvjećari …ostale usluge) da moraju svi djelatnici koji su zaposleni u obrtu, također i vlasnici obrta nositi kartice na kojim će vidno pisati identitet osobe koja radi (ime i prezime i naziv obrta u kojem radi), pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača NN 41/14 (ČL 33 stavak 2. Točka 6-7, čl.34 stavak 4.2, te čl.137.stavak 2 –inspekcijski nadzor).
Nakon telefonske neposredne provjere informacije od Ministarstva gospodarstva (03.07.2014) zaprimili smo e-mailom slijedeći odgovor:
„Vezano uz vaš upit u odnosu na obvezu radnika da imaju bedž sa svojim imenom na radnom mjestu izvješčujemo vas da Zakon o zaštiti potrošača kao i Zakon o trgovini ne propisuju ovakvu obvezu.“
Stoga se po ovom pitanju za sada oslanjamo na dobiveno pojašnjenje nadležnog Ministarstva.
Napomena:
– Navedeni članci Zakona o zaštiti potrošača odnose se na nepoštenu poslovnu praksu
– Prema zakonskoj definiciji poslovna praksa je svako postupanje trgovca koje je izravno povezano s promidžbom, prodajom ili isporukom potrošaču
– Praksa je nepoštena ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako bitno utječe na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača (uključivo zavaravajuću i agresivnu praksu)
– čl. 33. St.2. u točki 6. Kao oblik zavaravajuće prakse izričito navodi netočne ili zavaravajuće informacije o identitetu trgovca ili njegova zastupnika
– čl. 34. St. 4. U točki definira da se zavaravajućom praksom smatra i ne davanje prosječnom potrošaču važne obavijesti za donošenje odluke što ga dovodi na odluku koju inače ne bi donio, pa u točki 4. Navodi da se ne smiju izostaviti podaci o sjedištu i identitetu trgovca (tvrtka, naziv ili ime, adresa i identitet osobe u čije ime nastupa)
Kako su svi obrtnici trgovci i kako po Zakonu o obrtu imaju obvezu istaknuti svoju punu tvrtku na radionici/prodavaonici, time poštuju obvezu svoje jasne identifikacije prema potrošaču.
Radnici zaposleni u obrtu nisu njihovi zastupnici i iz njihova rada u radionici/prodavaonici za potrošača nedvosmisleno proizlazi informacija s kime posluju.
Iz navedenih odredbi ne bi se dakle moglo protumačiti da radnici moraju biti označeni pločicom sa svojim imenom jer je ono za potrošača i njegovu odluku posve nebitno (a za radnika znači neopravdano isticanje osobnih podataka o identitetu). Za potrošača je bitno znati s kim je u poslovnom odnosu, a to bez ikakve sumnje i zavaravanja doznaje iz istaknute tvrtke obrta.