Strategije poduzetnika u kriznim uvjetima

Strategije poduzetnika u kriznim uvjetima

Strategije poduzetnika u kriznim uvjetima / strategije konsolidacije i obnavljanja / strategije napuštanja djelatnosti

(1) Strategija konsolidacije i obnavljanja – preživljanje poduzeća u ključnim djelatnostima putem podizanja njegove konkurentske sposobnosti.

  •         Konsolidacija ili strateško obnavljanje poduzeća temelji se na identifikaciji zdrave poslovne jezgre koju treba sačuvati, poslovnih jezgri koje treba odbaciti i poslovnih jezgri koje treba razvijati, te izraditi scenarije i strategije odbacivanja, obnavljanja i razvoja.
  •         Poduzeće može promijeniti osnovnu strategiju, povećati operacijsku djelotvornost i/ili se rasteretiti nepotrebnih poslovnih i organizacijskih balasta. U kratkom roku poduzeće se može orijentirati na konsolidacijske strategije koje su orijentirane: (1) povećanju prihoda, (2) smanjivanju troškova ili (3) redukciji imovine i djelatnosti koje posjeduje. Nije dovoljno promijeniti “tijelo” poduzeća (nova organizacijska struktura) nego je biţno ugraditi i novi “duh” (promjenu strategije, implementaciju novoga strateškog promišljanja i inovativnosti).
    • (a) Cilj strateškog zaokreta (engl. turnaround) jest uspostavljanje narušenog sklada između poduzeća i njegove okoline promjenom njegove strateške pozicije. Svrha je preokrenuti negativne trendove i vratiti poduzeće na stazu uspjeha (brze i radikalne strateške promjene). Strateški zaokret ima smisla samo ako je poduzeće (ili njegov dio) samo po sebi vrijedno takva napora: – može li poduzeće biti profitabilno u dugom roku i – je li vrijednost koja se očekuje od zaokreta veća od likvidacijske (ili prodajne) vrijednosti poduzeća. Katkad je strateški zaokret prevladavanje strateške kratkovidnosti (miopije) poduzeća koje poduzima novi menadžment.
    • (b) Probir – odabir strategije probira, kako bi se poduzeće fokusiralo na one djelatnosti koje mu nude izglede za ostvarivanje konkurentske prednosti. Probir pretpostavlja koncentraciju napora i resursa u industrijama koje su posebno atraktivne i u kojima poduzeće ima umijeća iskoristiti ih. Katkad probir prerasta u strategiju fokusiranja, kojom se poduzeće orijentira na ekskluzivno usluţivanje jednoga (zaštićenog) industrijskog segmenta. Takva uska specijalizacija ima izgleda za uspjeh ako su zaštićeni segmenti nedostatno opsluţeni od strane tržišnih predvodnika i ako postoje dovoljne barijere mobilnosti.
    • (c) Kontrakcija je strategija kojom se smanjuje veliĉina poduzeća (ponovno svrstavanje resursa i imovine kako bi se stvorile pretpostavke za kvalitetno strateško repozicioniranje poduzeća). Sažimanjem, tj. smanjenjem veličine poduzeće postaje fleksibilnije i adaptabilnije. Kontrakcijom se poduzeće oslobađa onih dijelova svoje poslovne i organizacijske strukture koji stvaraju negativnu sinergiju s osnovnom djelatnošću i koji su smetnja ostvarivanju strateških ciljeva. Kontrakcija se svodi na prodaju:
      • (1) dijela biznisa i/ili (2) postojeće imovinske baze.

(2) Strategije napuštanja djelatnosti

Ako se strateškom analizom utvrdi da neka od djelatnosti nema izglednu budućnost, onda ju poduzeće može napustiti bilo prodajom, gašenjem (likvidacijom) ili preorijentacijom poslovanja u drugu industriju.

    • (a) Strategija ubiranja plodova (žetva“). Napuštanje djelatnosti može biti brzo ili fazno. Ako se donose odluka o faznom povlačenju, onda je prije izlaska moguće provesti strategiju ubiranja plodova, tj. nadzirane dezinvesticije kako bi se poboljšao cash flow u razdoblju izlaska. Strategija ubiranja plodova (u literaturi katkad i strategija “žetve”) jest posebna vrsta izlazne strategije, kojom se žele maksimizirati kratkoroĉni poslovni rezultati poduzeća. Smanjivanjem svih nužnih troškova očekuje se da će prodaja i tržišni udjel padati, ali da će posljednji primici i prihodi biti znatno veći od pokrivanja smanjenih troškova. Premda se gubi trţišni udjel, cash flow rapido raste.Strategija ultimativno završava prodajom ili likvidacijom poduzeća ili poslovne jedinice. Brza “žetva” znači oštru redukciju operativnih izdataka (katkad i uz porast cijena) s ciljem maksimiziranja cash -flowa, kao i minimiziranje bilo kakva dodatnog investiranja u biznis.
      • Brza “žetva” mora prihvatiti rizik jakog pada prodaje i slijednog izlaska. Spora “žetva” uključuje znatno smanjivanje dugoroĉnih investicija u postrojenja, opremu i I&R, ali samo djelomiĉno smanjivanje izdataka u marketing i uslugu.
      • Spora “žetva” nastoji maksimizirati cash flow tijekom vremena, prolongirajući i usporavajući smanjenje veličine tržišnog udjela. Osnovni problem strategije “žetve” je teškoća njezine implementacije zbog opasnosti i konzekvencija koje može prouzročiti – traži pravo menadţersko umijeće, što zahtijeva iznimno kvalitetan vrhovni menadţment.
    • (b) Prodaja poduzeća ili dijela poduzeća – strategija brzog napuštanja djelatnosti prodajom poduzeća ili njegova dijela izbor je kad: Ø ne postoji održiva konkurentska prednost poduzeća, Ø kad se znatno mijenja njegova misija i vizija ili Ø ako postoje posebni financijski motivi vlasnika
    • (c) Gašenje (likvidacija) poduzeća ili dijela poduzeća Ø katkad napuštanje djelatnosti prodajom nije ekonomski racionalno (zato što bi cijena u prodaji bila manja od cijene koja bi se postigla prodajom imovine u dijelovima),Ø a katkad uopće nije moguće prodati poslovni entitet drugima. Likvidacija je strateški izbor u onim situacijama koje ne nude drukĉiji izlazak.
    • (d) Stečaj poduzeća